Svetih dvanaest mučenika, što postradaše u vreme cara Dioklecijana. Prvi iz njih, Pamfil, prezviter crkve u Кesariji Palestinskoj, čovek učen i blagočestiv, ispravi tekst Novog Zaveta od grešaka raznih prepisivača; sam prepisivaše ovu spasonosnu knjigu i davaše onima koji to željahu. Drugi bi đakon Valent, star godinama i sed mudrošću. On bi odličan poznavalac Svetog Pisma, i znađaše ovo gotovo naizust. Treći bi Pavle, muž čestan i ugledan, koji jednom pre toga bi bacan u oganj za Hrista. Uz to, još pet braće, po telu i duhu, rodom iz Misira, vraćahu se sa osude iz rudnika Кilikijskih u svoju otadžbinu, no na kapiji grada Кesarije rekoše da su hrišćani, zbog čega dođoše pred sud. Na pitanje kako im je ime, rekoše: „Neznabožačka imena koja nam je majka dala, odbacili smo i nazvali smo se Ilija, Isaija, Jeremija, Samuil i Danilo”. Na pitanje, odakle su, rekoše: „Iz Gornjeg Jerusalima”. Svi ovi biše posečeni, a s njima postrada i mladić Porfirije, koji potraži tela njihova da sahrani. Ovaj u ognju izgori. Još i Selevkije, koji priđe i poljubi mučenike pre nego mač pade na glavu njihovu. Selevkije pre toga bi oficir. Još i starac Teodul, sluga rimskog sudije, koji pri sprovodu poljubi jednoga mučenika. Najzad i Julijan, koji mrtva tela mučenička celivaše i hvaljaše ih. I tako dadoše malo za veliko, i jevtino za dragoceno, i smrtno za besmrtno, i preseliše se ka Gospodu 308. godine.
Facebook citati
„MA ŠTA DA URADIŠ, NEKI LJUDI TE NEĆE VOLETI… MA ŠTA DA URADIŠ, NEKI LJUDI NEĆE PRESTATI DA TE VOLE. IDI TAMO GDE JE LJUBAV“
Leave a comment
Žao nam je, da bi postavili komentar, morate biti prijavljeni.