Oduvek je crkva proslavljala Presvetu Bogorodicu kao pokroviteljku i zaštitnicu roda hrišćanskoga, koja svojim hodatajstvenim molitvama umilostivljava Boga prema nama grešnima. Bezbroj puta pokazala se očigledno pomoć Presvete Bogorodice kako pojedincima tako i narodima, kako u miru tako i u ratu, kako u monaškim pustinjama tako i u mnogoljudnim gradovima. Događaj koji crkva danas spominje i praznuje, dokazuje samo to postojano pokroviteljstvo Presvete Bogorodice nad rodom hrišćanskim. U vreme cara Lava Mudroga (ili Filosofa) 1. oktobra 911. godine, bilo je svenoćno bdenje u Bogorodičnoj crkvi Vlaherne u Carigradu. Naroda je bila puna crkva. U pozadini crkve stajao je sveti Andrej Jurodivi sa svojim učenikom Epifanijem. U četvrti sat noći pojavi se Presveta Bogorodica iznad naroda sa rasprostrtim omoforom na rukama, kao da tom odećom pokrivaše narod. Beše obučena u zlatokrasnu porfiru i sva blistaše u neiskazanom sjaju, okružena apostolima, svetiteljima, mučenicima i devicama. Sveti Andrej videći to javljanje, pokaza rukom Epifaniju blaženom, i upita ga: „Vidiš li, brate, Caricu i gospođu nad svim, kako se moli za sav svet?” Odgovori Epifanije: „Vidim, oče, i užasavam se!” Zbog toga se ustanovi ovo praznovanje, da nas podseti kako na taj događaj, tako i na stalno pokroviteljstvo Presvete Bogorodice, kad god mi to pokroviteljstvo, taj pokrov njen molitveno ištemo u nevoljama.