Jedan od Sedamdeset apostola. Bi sin Кleopin, a Кleopa opet bi brat Josifa, obručnika Presvete Bogomatere. Videvši čudesa Gospoda i Spasa našeg Isusa Hrista, poverova Simeon, i bi ubrojan u Sedamdeset apostola. Sa velikom revnošću i hrabrošću propovedaše on Jevanđelje Hristovo svuda po Judeji. A kada zlobni Jevreji ubiše Jakova, brata Gospodnjeg i prvog episkopa crkve jerusalimske, gurnuvši ga s visine hrama i udarivši ga motkom po glavi, tada bi ovaj Simeon, rođak Jakovljev, postavljen za episkopa u Jerusalimu. I on, kao drugi episkop u Svetom gradu, upravljaše crkvom Božjom sa mudrošću i silom sve do duboke starosti. Beše mu preko sto godina kada postrada. A njegovo stradanje bi ovako. U vreme cara Trajana beše podignuto dvojako gonjenje u Palestini, na potomke Davidove i na Hrišćane. Zlobni ljudi optužiše Simeona i kao jedno i kao drugo. Sveti Simeon pretrpe velike muke i najzad bi raspet na krstu, kao i njegov Gospod, kome verno posluži na zemlji.