Bi sveštenik u Laodikiji za vreme cara Dioklecijana. Pred sudijom mučiteljem ovako je za sebe rekao: „Imenujem se Artemon, rob Hrista Boga mojega; šesnaest godina beh čtec i čitah knjige u crkvi Boga mojega; dvadeset osam godina beh đakon i čitah svešteno Jevanđelje; trideset tri godine napunih kao prezviter učeći ljude i nastavljajući ih na put spasenja s pomoću Hristovom”. Sudija ga uvede u hram Eskulapov gde žrečevi naročito negovahu velike zmije, posvećene tome „bogu”. Sve držahu da će zmije ugristi Artemona. No on se prekrsti i silom krsta prikova sve zmije za zemlju tako da se ne mogahu maći. Potom ih izvede sve u dvorište, duhnu na njih i sve ih na mah umrtvi. Svi behu u velikom užasu. A glavni žrec toga hrama, Vitalije, videći ovo čudo, pade na kolena pred Artemonom i povika: „Veliki je Bog hrišćanski!” I krsti ga mučenik sa još nekim prijateljima njegovim. No zlobni sudija osta uporan u zlobi i mučaše starca Artemona raznim mukama. Jednom ga htede baciti u vrelu smolu, no sam se s konja vrže u nju i izgore. Behu viđena dva orla koji padoše na nj, digoše ga s konja i vrgoše u smolu. Sveti Artemon osta slobodan za izvesno vreme i hođaše, praćen uvek sa dva svoja omiljena jelena, i učaše narod. No ponovo bi uhvaćen i posečen 303. godine. I preseli mu se duša u Carstvo Hrista Boga našega, kome je Artemon sveti verno služio.
Facebook citati
“NA PORUKU ODGOVORIM ILI POSLE PET SEKUNDI ILI NIKAD. NIJE DO MENE, DO OSOBE JE KOJA JE ŠALJE..”
Leave a comment
Žao nam je, da bi postavili komentar, morate biti prijavljeni.